Žalitelj, u žalbi navodi da je naručitelj svojom odlukom odbio žalitelja sa obrazloženjem da nije osigurao ovlašteni servis predmeta nabave na području Šibensko -kninske županije. Ističe da je naručitelj tražio u dokumentaciji za nadmetanje (dalje: DZN), točka 6.2.2. sljedeće: „Popis ovlaštenih servisera za ponuđenu marku vozila, s nazivom i adresom, na području Šibensko – kninske županije s kojima ponuditelj ima ugovore o održavanju/servisiranju za ponuđeni model vozila za vrijeme jamstvenog roka. Popis izrađuje ponuditelj, potpisuje ovlaštena osoba ponuditelja te ga ovjerava žigom. Ponuditelj mora dokazati ispunjavanje uvjeta da je ponuđenom vozilu osigurao uredno servisiranje za vrijeme jamstvenog roka”.

Ovo tijelo se zahtjevom za pravnu pomoć KLASA: UP/II-034-02/14-01/569, URBROJ: 354-01/14-8 od 16. srpnja 2014. godine obratilo Agenciji za zaštitu tržišnog natjecanja (dalje: AZTN), sukladno članku 26. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09) sa zamolbom za očitovanjem na pitanje može li ovlašteni koncesionar nekom drugom servisu koji nije koncesionar dati ovlaštenje da vrši servisiranje vozila ponuđene marke neovisno o generalnom uvozniku kojem ovlašteni koncesionar odgovara za taj drugi servis te može li servis ponuđene marke vozila obavljati samo ovlašteni koncesionar ponuđene marke ili ga može obavljati i nezavisni servis, u smislu pozitivnih propisa. Očitovanjem KLASA: 034-08/08/2014-01/281, URBROJ: 580-05/63-2014-002 od 23. srpnja 2014. godine AZTN očitovala se kako slijedi:
„Na vertikalne sporazume o distribuciji novih motornih vozila počevši od 1. lipnja 2013. primjenjuje se Uredba o skupnom izuzeću vertikalnih sporazuma između poduzetnika („Narodne novine”, broj 37/11). Na vertikalne sporazume o prodaji rezervnih dijelova za motorna vozila te vertikalne sporazume o pružanju usluga popravaka i održavanja motornih vozila od 1. lipnja 2013. primjenjuje se, osim Uredbe o skupnom izuzeću sporazuma o distribuciji i servisiranju motornih vozila, („Narodne novine”, broj 3 7/11) i Uredba o skupnom izuzeću vertikalnih sporazuma između poduzetnika („Narodne novine”, broj 37/11). Sukladno članku 74. ZZTN-a, u primjeni ZZTN-a, a osobito u slučajevima postojanja pravnih praznina ili dvojbi pri tumačenju nacionalnih propisa, Agencija primjenjuje na odgovarajući način kriterije koji proizlaze iz primijene pravila o tržišnom natjecanju u Europskoj uniji. Tako se primjerice pri ocjeni sporazuma o servisiranju motornih vozila te prodaji rezervnih dijelova primjenjuje i Obavijest Komisije – Dodatne smjernice o vertikalnim ograničenjima u sporazumima o prodaji, servisiranju motornih vozila i o distribuciji rezervnih dijelova za motorna vozila od 28. svibnja 2010„ Službeni list C 138 (dalje: Smjernice). Dobavljač, odnosno uvoznik, na temelju ugovora s proizvođačem uspostavlja mrežu ovlaštenih distributera i servisera za određeno područje. Prilikom uspostave svoje mreže, dobavljač, odnosno uvoznik može se odlučiti u odnosu na distribuciju motornih vozila za kvalitativni selektivni distribucijski sustav ili za mješoviti kvalitativno-kvantitativni selektivni distribucijski sustav, dok se u odnosu na servisiranje, kako bi bio u skladu s propisima o zaštiti tržišnog natjecanja, može odlučiti samo za kvalitativni selektivni distribucijski sustav. Kvalitativni selektivni distribucijski sustav jest sustav u kojem se dobavljač obvezuje prodavati proizvode koji su predmet sporazuma samo distributerima ili serviserima koji su odabrani na osnovu posebnih, transparentnih kriterija koji su isključivo kvalitativne prirode. Takvi kriteriji nužni su zbog prirode proizvoda koji su predmet sporazuma i jedinstveno su utvrđeni za sve distributere ili servisere koji se žele priključiti tom sustavu distribucije, a ne smiju se primjenjivati na diskriminirajući način i ne mogu izravno ograničavati broj distributera ili servisera na mjerodavnom tržištu, dok je mješoviti kvalitativno-kvantitativni selektivni distribucijski sustav, sustav u kojemu dobavljač određuje kriterije za odabir distributera ili servisera kojima izravno ograničava njihov broj na mjerodavnom tržištu. Dakle, poduzetnik koji želi obavljati djelatnost ovlaštene distribucije i servisiranja motornih vozila može to obavljati samo na temelju ugovora sklopljenog s uvoznikom, odnosno dobavljačem, i to ako ispunjava od njega određene kriterije. Odredba članka 1 O. stavka I. točke f) Uredbe o skupnom izuzeću sporazuma o distribuciji i servisiranju motornih vozila („Narodne novine”, broj 37/11) koja se spominje u dopisu Komisije, a na koju se poziva žalitelj, više se ne primjenjuje na vertikalne sporazume o distribuciji novih motornih vozila, odnosno ona se primjenjivala zaključno do 31. svibnja 2013. Tom odredbom bilo je propisanonda se skupno izuzeće ne može primijeniti na vertikalne sporazume koji se odnose na prodaju novih motornih vozila, koji neposredno ili posredno, samostalno ili zajedno s drugim čimbenicima, pod kontrolom ugovornih strana, sadrže vertikalna ograničenja koja se smatraju teškim ograničenjima tržišnog natjecanja, a koja imaju cilj ograničavanje prava distributera novih motornih vozila koji je istovremeno i ovlašteni serviser motornih vozila, da prenese ovlaštenje za pružanje usluga popravka i održavanja motornih vozila drugim ovlaštenim serviserima, ne isključujući pravo dobavljača novih motornih vozila da od tog distributera zahtjeva, prije sklapanja ugovora o prodaji novog motornog vozila, pružanje informacije krajnjim korisnicima o imenu i adresi ovlaštenog servisa. Dakle, tom odredbom bila je predviđena mogućnost da ovlaštenim distributer novih motornih vozila, koji je istovremeno i ovlašteni serviser, prenese ovlaštenje za pružanje usluga servisiranja motornih vozila drugom ovlaštenom serviseru. Kako je već ranije navedeno ta odredba više nije na snazi. Slijedom navedenog, poduzetnik koji želi biti ovlašteni serviser određene marke vozila može to postati samo ako ispunjava kriterije određene od strane uvoznika, odnosno dobavljača te određene marke vozila, i s njim sklopi ugovor. Servisiranje motornih vozila mogu obavljati i ovlašteni i neovisni serviseri motornih vozila. Međutim, uvjetovanje obavljanja servisnih usluga obuhvaćenih jamstvom od strane ovlaštenih servisera nije u suprotnosti s propisima o zaštiti tržišnog natjecanja. Međutim, za one servisne usluge koje nisu obuhvaćene jamstvom ne može se uvjetovati njihovo obavljanje od strane ovlaštenih servisera, odnosno navedeno bi bilo u suprotnosti s propisima o zaštiti tržišnog natjecanja.
Navedeno tumačenje sukladno je točki 69. Smjernica”.
Točkom 6.2. – Uvjeti tehničke i stručne sposobnosti ponuditelja te dokazi kojima dokazuju sposobnost, pod 6.2.2. DZN traženo je dostaviti Popis ovlaštenih servisera za ponuđenu marku vozila, s nazivom i adresom, na području Šibensko – kninske županije s kojima ponuditelj ima ugovore o održavanju/servisiranju za ponuđeni model vozila za vrijeme jamstvenog roka. Propisano je i da Popis izrađuje ponuditelj, potpisuje ovlaštena osoba ponuditelja, te ga ovjerava žigom, a ponuditelj mora dokazati ispunjavanje uvjeta da je ponuđenom vozilu osigurano uredno servisiranje za vrijeme jamstvenog roka. S obzirom na navedenu točku DZN te s obzirom na navedeno očitovanje AZTN, ovaj žalbeni navod se ocjenjuje neosnovanim.

KLASA: UP/II-034-02/14-01/569, URBROJ: 354-01/14-11 od 31. srpnja 2014

KLASA: UP/11-034-02/14-01/686, URBROJ: 354-01/14-6, od 12. kolovoza 2014.

I. Žalba žalitelja se odbija kao neosnovana.
2. Odbija se zahtjev žalitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.

Žalitelj u žalbi navodi da je točkom 19.2.1. dokumentacije za nadmetanje propisano da ako ponuditelj nudi jednakovrijedan rezervni dio uz ponudu treba dostaviti potvrdu ili izjavu proizvođača autobusa ili ovlaštenog zastupnika ili ovlaštenog distributera za Republiku Hrvatsku. Žalitelj navodi da je uvjetovanjem da se jednakovrijednost rezervnog dijela dokazuje isključivo dostavom potvrde ili izjave proizvođača, ovlaštenog zastupnika ili distributera protivno odredbama članka 14. Uredbe o skupnom izuzeću sporazuma o distribuciji i servisiranju motornih vozila („Narodne novine”, broj 37/11) i članka 81. Zakona o javnoj nabavi. Naime, kako dalje tvrdi žalitelj, kada naručitelj uvjetuje da rezervni dijelovi odgovaraju po kvaliteti, dimenzijama i funkcionalnosti za ugradnju, naručitelj je morao omogućiti dostavu ponuda koje odražavaju tehničkih rješenja. U tu svrhu naručitelj je trebao omogućiti i dostavu drugih dokaza kojima se dokazuje jednakovrijednost.

U predmetnom postupku javne nabave naručitelj je odredio da su predmet nabave originalni rezervni dijelovi za autobuse marke Mercedes te je propisao da, ukoliko ponuditelj nudi jednakovrijedan rezervni dio uz ponudu treba dostaviti potvrdu ili izjavu proizvođača autobusa Mercedes ili ovlaštenog zastupnika ili ovlaštenog Mercedes distributera za Republiku Hrvatsku da se upotrebom ponuđenih jednakovrijednih rezervnih dijelova ne mijenjaju jamstveni uvjeti u jamstvenom roku, kao i izvan njega, te da ponuđeni jednakovrijedni rezervni dijelovi odgovaraju po kvaliteti, sigurnosti, dimenzijama i funkcionalnosti te da su sukladni za upotrebu u Mercedes autobusima.
Iz prethodno navedenog nedvojbeno proizlazi da je ponuditeljima dopušteno nuđenje jednakovrijednog rezervnog dijela uz obvezu da ponuđeni jednakovrijedni rezervni dio bude prihvaćen od proizvođača autobusa Mercedes, ili ovlaštenog zastupnika ili ovlaštenog Mercedes distributera kako bi naručitelj imao mogućnost korištenja prava koja proizlaze iz jamstva proizvođača.

Žalitelj neosnovano smatra da ne postoji propis koji bi opravdavao traženje originalnih rezervnih dijelova u jamstvenom roku te da isto predstavlja kršenje niza zakona kao i da je naručitelj morao umjesto traženih dokaza jednakovrijednosti tražiti i BER ce11ifikat. Naime, sukladno prethodno citiranoj odredbi paragrafa 39. Dodatne smjernice o vertikalnim ograničenjima sporazumima o prodaji i servisiranju motornih vozila i o distribuciji rezervnih dijelova za motorna vozila, naručiteljevo traženje je objektivno opravdano.

Također valja naglasiti da su predmet nabave originalni rezervnih dijelova za autobuse marke Mercedes te da žalitelj u žalbi ne osporava predmet nabave (članak 144. stavak I. Zakona o javnoj nabavi) nego isključivo traženje iz točke 19.2.1. dokumentacije za nadmetanje.